Joza Horvat

Click here: => glycatpapol.fastdownloadportal.ru?dt&keyword=besa+joza+horvat&source=bandcamp.com_dt


Predložio mu je da udruže snage. Putuju po teškim uvjetima otvorenog mora. A što je onda ovo? Školovao se u Kotoribi i Zagrebu gdje je studirao na Filozofskom fakultetu.

Joža se sjetio kako se njegov brat Branko utopio u rijeci. Uskoro kreću preko Atlantika na otok Martinique u luku Fort de France. On se davno potajice ukrcao na neki brod želeći doći do Amerike.

Besa : Brodski dnevnik (1 i 2)

Joža Horvat bio je i svjetski putnik i moreplovac, ali i kapetan kojemu je more odnijelo sinove i dalo kušnju užasne obiteljske tragedije U devedeset i osmoj godini života jučer je u Zagrebu. Iza sebe je ostavio bogat i raznolik spisateljski opus, romane za djecu i odrasle, satirične pripovijetke i priče, novinske članke, filmske scenarije, radiodrame i niz putopisa, između ostalog i »Besu«, svoje najpoznatije djelo — zapise s brodskog putovanja oko svijeta. Knjige su mu prevođene na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, bugarski, albanski, kineski i esperanto po čemu spada među najplodnije i najprevođenije hrvatske autore u svijetu. Joža Horvat bio je i svjetski putnik i moreplovac, ali i kapetan kojemu je more odnijelo sinove i dalo kušnju užasne obiteljske tragedije. Zanimanja, odličja i nagrade Joža Horvat radio je i kao direktor Nakladnog zavoda Hrvatske, voditelj Jadran-filma, novinar u listu »Naprijed«, urednik »Kola« i časopisa »Republika«. Bio je tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske. Naklada Neretva objavila mu je izabrana djela u jedanaest svezaka, od 2003. Dobitnik je brojnih nagrada, među ostalim, odlikovanja Josipa Broza Tita, Nagrade za životno djelo Vladimir Nazor, a 2005. IZBOR NAJVAŽNIJIH DJELA » FILMSKI SCENARIJI: Zastava Ciguli-miguli » TV-SCENARIJ: Mačak pod šljemom » ROMANI: Sedmi be 1939. Zapisi o smrti Petra Arbutine 1948. Ni san, ni java 1958. Mačak pod šljemom 1962. Besa, brodski dnevnik, 1973. Molitva prije plovidbe, 1995. Dupin Dirk i lijena kobila, 1997. Svjedok prolaznosti, autobiografija, 2005. Negdje nad nama bdiju ipak zvijezde, izbor izabranih djela, 2006. Iako u poodmakloj životnoj dobi, Horvat je bio lucidan i kreativan do kraja, a njegova posljednja knjiga »Svjedok prolaznosti« objavljena je 2005. Bio je to svojevrsni oproštaj od književnog stvaralaštva, knjiga u kojoj je opisao svoj životni put, od rođenja u Kotoribi — 10. A što je onda ovo? Jedna od mnogih anegdota iz Horvatova života kazuje da je svoj prvi autobiografski roman »Sedmi Be« na čitanje odnio Miroslavu Krleži, koji mu je dao prve savjete i recenzije i upitao ga što još piše. Horvat mu je uzvratio da ne piše, jer on nije pisac, a Krleža pokazao na rukopis i upitao: A što je onda ovo? I tako samo konstatirao ono što će postati Horvatov životni poziv. Rođen u Međimurju, trebao je kao kontinentalac biti predodređen nevičan moru, ali je već u zreloj životnoj dobi, u četrdesetim godinama, krenuo u životnu i književnu avanturu i izgradio prvi jedrenjak »Skitnicu«, a onda i mnogo poznatiju »Besu«. Njime je sa samozatajnom suprugom Renatom, prvom Hrvaticom koja je oplovila svijet, i sinom Markom, 1965. Iz raznoraznih svjetskih luka javljao se s novinskim tekstovima u Vjesniku, pa su mnogi u domovini mogli pratiti njegove avanture. Po povratku nije mogao dugo mirovati. Evo što je zapisao o planu za svoje iduće putovanje: — Prodaj »Besu«, sagradi novi jedrenjak i još jednom kreni na put oko svijeta! Sklon kojekakvim grijesima, posluša o sam nečastivog. Moj novi brod se zove »Modra lasta«. Upitao sam đavla: Koga da povedem sa sobom na put? On, prokletnik, lukavo se nasmiješi i procijedi kroza zube: Uzmi samo ženu i sina! Gubitak Miće Neposredno prije tog putovanja u nesreći je poginuo Horvatov sin Radovan-Mićo, pa je ostala zapisana i prijateljska polemika Krleže i Horvata o njegovom novom putovanju. »Izgubili ste Miću, nemate pravo izgubiti i drugo dijete. Nemate pravo izgubiti Marka«, govorio je Krleža, ali Horvatovi svejedno nisu mogli odoljeti moru. »Čovječe, zar ne osjećate da ste na rubu grčke tragedije?! «, pitao je Krleža Horvata. »Nisam shvatio, nisam ga mogao razumjeti, i tako smo se rastali«, napisao je Horvat. Na tom putovanju njegov sin Marko izgubio je život u vodama Venezuele 1975. Smrt je nedjeljiv dio života. Renata na svoj način, a ja kao osamljen prerijski vuk ponekad zavijam, ponekad cvilim, kazao je Horvat poslije tragedije. Godinama poslije opet se vraćao, pisao i pričao o moru. »Bez mora ne mogu u životu. Kad brod spusti jedra, znam, bliži se kraj«. Tako je i Barba Joža još jednom otplovio na pučinu. A njegova »Besa« posljednji put spustila jedra.

Zamalo su prekinuli put zbog Jožine bolesti, ali se on ipak predomislio i odlučio dalje ploviti. Dok su čekali, iskoristili su vrijeme i posjetili selo Cero Punta. Jesus of an exhibition organized by Ljubljanska Banka, the International Monetary Fund and Manufactures Hanover Trust to showcaase contemporary Yugoslav artists. Hrabar je, spretan i okretan. Put je bio težak i iscrpljujuć, Joža je čak i ozlijedio nogu, ali ni tad nije odustajao od putovanja. Doznaju da kapetan u položiti novac za povratak člana besa joza horvat u Europu, ishoditi mu panamsku vizu i legalizirati mu boravak. Druga jahta je u vlasništvu gospodina Lindgolda, vlasnika brodogradilišta. Jožu je još boljela i ruka. Sinoć se nisu vratila dva njihova ribarska brodića, kažu mu ljudi. Horvat mu je uzvratio da ne piše, jer on nije pisac, a Krleža pokazao na rukopis i upitao: A što je onda ovo?.